KK Partizan šampion Evrope 1992 - roster i utakmice
KK Partizan je šampion Evrope postao 1992. godine. Te sezone ispisao je najsjajnije stranice svoje istorije kada je u finalu pobedio tada favorizovani Huventud iz Badalone rezultatom 71:70 u Istanbulu. Trojka Aleksandra Đorđevića u poslednjim sekundama susreta pamti se i danas.
Koliko su crno-beli ostvarili veliki uspeh govori i podatak da su zbog rata na porstoru nekadašnje Jugoslavije domaće utakmice igrali u Fuenlabradi, predgrađu Madrida. Uprkos tome, stvorili su atmosferu koja je ušla u istoriju svetske košarke, pa s obzirom da je tim imao prosečan broj godina svega 21.7, mali budžet i bez domaće publike slobodno možemo reći na neki način i u istoriju sporta.
Pod vođstvom debitanta na klupi, Željka Obradovića, legende čačanske košarke, i pod mentorstvom legendarnog profesora Aleksandra Nikolića, Partizan je u Turskoj uradio ono što do sada nije uspeo da ponovi, čak ni pod Duškom Vujoševićem 2010. kada su ušli u TOP 4.
KK Partizan 1992 roster – buduće legende
Partizanova generacija iz 1992. godine bila je spoj neustrašive mladosti i izuzetnog talenta. Tim je bio najmlađi šampion Evrope u istoriji takmičenja, a mnogi igrači su kasnije izgradili uspešne međunarodne karijere.
Treneri i ostali stručni štab
- Trener: Željko Obradović
- Pomoćni trener: Velimir Gašić
- Stručni savetnik: Aleksandar Nikolić
- Predsednik: Branislav Ilić
- Potpredsednik: Dragan Kićanović
Na klupi je debitovao Željko Obradović, tada tek tridesetdvogodišnjak i bivši kapiten Partizana, koji je već u prvoj sezoni trenerske karijere pokazao neverovatan osećaj za vođenje ekipe i motivaciju igrača. Njegov hladnokrvni pristup i poverenje u mlad tim koji je predvodio, kao i poverenje koje je njemu ukazano kao treneru, doneli su mu prvu veliku titulu i pokazali da može da bude vrhunski trener. Mada, teško ko je tada i pomislio da će biti najtrofejniji evropski trener svih vremena (pogledajte i ko su najtrofejniji treneri Evrolige posle Željka Obradovića).
Uz njega je bio Velimir Gašić, pomoćni trener poznat po sistematičnosti i radu sa igračima u razvoju, koji je imao ključnu ulogu u pripremi utakmica i tehničkoj disciplini tima.
Nad svima je budno motrio profesor Aleksandar Nikolić, „učitelj evropske košarke“, čija su znanja, iskustvo i autoritet u trenerskom svetu davali dodatnu sigurnost i ozbiljnost mladom stručnom timu.
Na čelu kluba nalazio se predsednik Branislav Ilić, koji je, zajedno sa potpredsednikom Draganom Kićanovićem, obezbedio stabilnost i podršku mladom timu i stručnom štabu u sezoni koja je ušla u istoriju srpske košarke.
Igrači koji su ispisali istoriju
|
Broj |
Igrač |
Pozicija |
|
4 |
Aleksandar Đorđević |
Plejmejker |
|
5 |
Predrag Danilović |
Bek |
|
6 |
Nikola Lončar |
Bek |
|
7 |
Igor Perović |
Bek |
|
8 |
Zoran Stevanović |
Centar |
|
9 |
Igor Mihajlovski |
Krilni centar |
|
10 |
Dragiša Šarić |
Krilo |
|
11 |
Željko Rebrača |
Centar |
|
12 |
Mlađan Šilobad |
Centar |
|
13 |
Slaviša Koprivica |
Krilni centar / Centar |
|
14 |
Vladimir Dragutinović |
Plejmejker |
|
15 |
Ivo Nakić |
Krilo |
Predvodnici tima bili su Đorđević i Danilović, tandem koji je svojim potezima preokrenuo mnoge mečeve i vodio ekipu do evropskog trona.
KK Partizan 1992 Euroleague – Utakmice
|
Faza |
Takmičenje / runda |
Protivnik |
Rezultat (Beograd / domaći teren) |
Rezultat (gostujući teren) |
Lokacija |
|
Prethodna runda |
FIBA Evroliga – druga runda |
Solnok Olaj (Mađarska) |
89–72 |
92–65 |
Solnok / Beograd |
|
Grupa B |
Evroliga – grupna faza |
Komodore (Holandija) |
111–77 |
81–75 |
Fuenlabrada / Holandija |
|
Maes Pils (Belgija) |
87–67 |
72–86 |
Fuenlabrada / Belgija |
||
|
Filips Milano (Italija) |
86–70 |
94–89 |
Fuenlabrada / Milano |
||
|
Huventud Badalona (Španija) |
76–75 |
76–79 |
Fuenlabrada / Badalona |
||
|
Bajer Leverkusen (Nemačka) |
93–69 |
73–80 |
Fuenlabrada / Leverkusen |
||
|
Estudijantes (Španija) |
75–95 |
72–75 |
Fuenlabrada / Madrid |
||
|
Aris (Grčka) |
99–65 |
83–75 |
Fuenlabrada / Solun |
||
|
Četvrtfinale |
Serija na dve pobede |
Knor Bolonja (Italija) |
78–65 (1:0) |
60–61 (1:1); 65:69 |
Beograd / Bolonja |
|
Polufinale |
Fajnal-for – polufinale |
Filips Milano (Italija) |
— |
82–75 |
Istanbul |
|
Finale |
Fajnal-for – finale |
Huventud Badalona (Španija) |
— |
71–70 |
Istanbul |
Sezona 1991/92. bila je najdramatičnije, ali i najlepše putovanje u istoriji KK Partizan u FIBA European league (u domaćoj ligi ni KK Crvena zvezda nije uspela da savlada crno-bele nijednom). Od prvih mečeva u Fuenlabradi do trijumfa u Istanbulu, crno-beli su prošli put koji se u evropskoj košarci retko ponavlja — put mladosti, hrabrosti i vere da se i u najtežim okolnostima može dosegnuti vrh Evrope.
Zbog ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, FIBA je odlučila da klubovi iz zemlje ne mogu igrati svoje domaće mečeve. Partizan je morao da pronađe novi dom. I našao ga je u španskoj Fuenlabradi, malom predgrađu Madrida, u dvorani Fernando Martín.
Stanovnici Fuenlabrade prihvatili su beogradski tim kao svoj i tokom cele sezone bodrili mlade igrače koji su, iako bez pravog doma, odigrali herojski. Navijali su za Partizan čak i protiv španskih klubova, Estudijantesa i Huventuda, što je stvorilo snažnu emotivnu vezu između tima i publike.
Crno-beli u grupnoj fazi Evrolige
U grupnoj fazi Evrolige Partizan je igrao u Grupi B zajedno sa: Huventudom (Španija), Estudijantesom (Španija), Filipsom (Italija), Arisom (Grčka), Bajerom (Nemačka), Komodorom (Holandija) i Maes Pilsom (Belgija).
Košarkaši Partizana ostvarili su 9 pobeda i 5 poraza, što je bilo dovoljno da zauzmu četvrto mesto, iza Huventuda (11–3), Estudijantesa (10–4) i Filipsa (10–4). Posebno su se pamtili trijumfi u Fuenlabradi, gde su crno-beli izgubili samo jedan meč.
Evo kompletne liste kada, gde i sa kim su se sastali crno-beli u grupnoj fazi:
|
Datum |
Domaćin |
Rezultat |
Gost |
Lokacija |
|
31. oktobar 1991. |
Komodore (Holandija) |
75–81 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Den Helder |
|
7. novembar 1991. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
87–67 |
Maes Pils (Belgija) |
Fuenlabrada |
|
28. novembar 1991. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
86–70 |
Filips Milano (Italija) |
Fuenlabrada |
|
5. decembar 1991. |
Huventud Badalona (Španija) |
79–76 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Badalona |
|
12. decembar 1991. |
Bajer Leverkuzen (Nemačka) |
80–73 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Leverkuzen |
|
19. decembar 1991. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
75–95 |
Estudijantes (Španija) |
Fuenlabrada |
|
9. januar 1992. |
Aris (Grčka) |
75–83 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Solun |
|
16. januar 1992. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
111–77 |
Komodore (Holandija) |
Fuenlabrada |
|
23. januar 1992. |
Maes Pils (Belgija) |
86–72 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Mehelen |
|
30. januar 1992. |
Filips Milano (Italija) |
89–94 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Milano |
|
6. februar 1992. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
76–75 |
Huventud Badalona (Španija) |
Fuenlabrada |
|
13. februar 1992. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
93–69 |
Bajer Leverkuzen (Nemačka) |
Fuenlabrada |
|
20. februar 1992. |
Estudijantes (Španija) |
75–72 |
Partizan (SR Jugoslavija) |
Madrid |
|
27. februar 1992. |
Partizan (SR Jugoslavija) |
99–65 |
Aris (Grčka) |
Fuenlabrada |
Poraze su upisali u duelima sa Huventudom, Estudijantesom, Milanom, i pomalo neočekivano izgubili su od Bajer Leverkuzena i Maes Pilsa.
Ključne činjenice iz grupne faze:
- Samo jedan poraz u Španiji
- Publika u Fuenlabradi navijala za Partizan i protiv domaćih timova
- Prosečna starost ekipe – 21,7 godina
- Najmlađi sastav koji je ikada stigao do evropskog trona
Četvrtfinale: Partizan – Knor Bolonja
U četvrtfinalu je Partizan za protivnika dobio moćni Knor iz Bolonje, pobednika druge grupe i jednog od favorita za osvajanje titule.
Prvi meč u Beogradu (igran pred praznim tribinama zbog bezbednosnih razloga) crno-beli su rešili u svoju korist – 78:65. U revanšu Knor je slavio sa pola koša razlike (61:60), pa je odluka pala u majstorici, koja se takođe igrala u Italiji.
U tom trećem susretu mladi Partizan pokazao je neverovatan karakter. Hladnokrvnim vođenjem Obradovića i sigurnim rukama Đorđevića i Danilovića, crno-beli su slavili 69:65, i tako obezbedili Fajnal-for u Istanbulu, što se prethodno desilo još samo jednom.
Pobeda u Bolonji bila je prekretnica: ekipa koja je u sezoni počela bez domaće dvorane postala je ekipa koja veruje da može do evropskog trona. Tako je stigla do fajnal-fora.
Završni turnir Evrolige 1992. održan je od 14. do 16. aprila u istanbulskoj Abdi Ipekči Areni, pred oko 12.000 gledalaca. Pored Partizana, učesnici su bili Filips Milano, Huventud Badalona i Estudijantes Argentaria. Svi rivali crno-belih bili su iz iste grupe iz regularnog dela sezone, što je bila retkost i ujedno pokazatelj koliko je teško bilo proći grupnu fazu.
Polufinale: Partizan – Filips Milano (82:75)
Partizan je u polufinalu ponovo ukrstio koplja sa starim znancem – italijanskim Filipsom (današnjim Armanijem). I pored renomiranih igrača Milana (Darkins, Rogers…), Partizan je odigrao savršen meč.
Na poluvremenu su Italijani vodili 35:31, ali je drugi deo bio demonstracija moći beogradskog tandema Danilović – Đorđević, koji je ubacio kombinovano 43 poena (Danilović 22, Đorđević 21). Uz to, Rebrača je odlično kontrolisao reket i skok.
Konačan rezultat (82:75) doneo je Partizanu plasman u istorijsko finale Evrolige.
Najefikasniji u polufinalu bili su:
- Predrag Danilović – 22 poena, 10 skokova
- Aleksandar Đorđević – 21 poen
Partizan Huventud – drama i legendarna trojka (71:70)
Finalna utakmica igrana je 16. aprila 1992. pred 12.000 gledalaca. Partizan je sjajno otvorio meč i na poluvremenu vodio 40:34. Španci su u nastavku preuzeli inicijativu, pa su tri sekunde pre kraja imali prednost 70:68. Tada se dogodio trenutak koji je ušao u istoriju evropske košarke.
Slaviša Koprivica je sa svoje polovine dodao loptu Aleksandru Đorđeviću, koji je, bez oklijevanja, šutirao trojku sa devet metara — i pogodio!
Bila je to trojka za 71:70, trojka za večnost, trojka koja je Partizanu donela prvu i jedinu titulu prvaka Evrope u istoriji srpske klupske košarke.
“Ostvario mi se dečački san! Kao deca, igrajući u dvorištima škola, na betonu, mnogo puta smo zamišljali baš takve utakmice - vreme ističe, a ti treba da pogodiš poslednji poen, svi su na nogama, drama je na vrhuncu. Srećan sam čovek, jer se meni taj san ispunio. Nikada se nisam osećao bolje nego tada”, više puta je isticao čuveni Sale Đorđević.
U finalu su igrali:
- Za Partizan: Danilović 25, Đorđević 23, Stevanović 6, Nakić 5, Koprivica 4, Šilobad 4, Dragutinović 2, Lončar 2, Rebrača. Trener: Željko Obradović.
- Za Huventud: Prisli 20, Tomas Đofreza 18, Viljakampa 13, Rafael Đofreza 8, Morales 6, Tompson 5, Pardo, Ruf. Trener: Lolo Sainc.
Titula iz 1992. i dalje je jedina evropska titula u istoriji srpske klupske košarke. Partizan je kasnije još dva puta učestvovao na Fajnal-foru – 1998. u Barseloni i 2010. u Parizu, ali bez novog pehara.
Tako je generacija iz 1992. ostala jedina koja se upisala u osvajače Evrolige iz Srbije. No, novi format Evrolige danas donosi izjednačenu košarku i šansu da se san ponovi. Zato pratite evroligaške transfere i raspored Zvezde i Partizana u Evroligi, kako biste bili informisani, ali i bolje igrali klađenje na košarku, i konkretno klađenje na Evroligu.
A ako vas pravila košarke zanimaju i sami želite da sastavite svoj tim, vodič za igranje Fantasy Euroleague je definitivno nešto što treba da pročitate.



